
Iako parazit, bela imela je poznata lekovita biljka još iz vremena Hipokrata i Plinija. Germani su je smatrali jakim magijskim oružjem, keltski druidi koristili su je u obredima za pravljenje napitaka za snagu, hrabrost i nepobedivost, a u Tirolu se i danas, pod nazivom „veštičina metla“, koristi kao tradicionalno sredstvo protiv uroka.
KAKO IZGLEDA
Stabljika imele ima račvaste grane s obiljem grančica na čijim se krajevima nalaze po dva duguljasta zelenkastožućkasta lista. Cvetovi imele su žućkasti, a plod beo, pun lepljivog sadržaja i crnih semenki.
Imelinim sluzavim bobicama hrane se ptice i prenose ih s drveta na drvo. Semenka se svojim lepljivim nitima vezuje za koru drveta, na njoj klija i razvija se u odraslu biljku. Imela cveta u aprilu, a plodovi sazrevaju početkom zime.
LEKOVITE MATERIJE
Bela imela je bogata polipeptidima, bioflavonoidima, histaminom i aminima. Ipak, hemijski sastav i lekovitost zavise i od drveta domaćina na kome imela živi. Dokazano je da imela s kruške najbolje stabilizuje krvni pritisak, a bela imela s jabuke mnogo slabije.
ŠTA LEČI
Imela poboljšava metabolizam i rad organa za varenje. Posebno dobre efekte ima na srce, bilo da se radi o angini pektoris, postinfarktnim stanjima, srčanim slabostima posle preležanih infektivnih virusnih bolesti ili kod staračkog izmorenog srca i slabosti srčanog mišića.
Imela se koristi za lečenje visokog krvnog pritiska, arteroskleroze, poremećaja srčanog ritma, slabosti nervnog sistema, nesanice…
Naučno je potvrđeno da imela reguliše i nizak i visok krvni pritisak uzrokovan smetnjama u krvotoku.
Lekovite materije iz ove biljke normalizuju protok krvi i uravnotežuju rad srca.
Osim toga, imela je najbolje sredstvo za lečenje oboljenja izazvanih pojačanim radom štitne žlezde.
UNIVERZALNI ČAJ

Šest kašičica suvih i usitnjenih listova imele prelijte sa 750 ml hladne vode i ostavite da odstoji preko noći. Procedite i pijte tri puta dnevno po 250 ml nezaslađenog čaja
izvor